Ostali smo sasvim sami, finili su lipi dani, išekane sve su lipe riči
Život je ka i zemlja, kad zapustiš malo daje, taman da bi nase bija jidan
Pa se pitan di je krivo, kleten srce ća je živo, poša bi a neznan di ću stić
Ka godine teku ure, prži sunce, metu bure, za život me vežeš samo ti...
srijeda, 10. veljače 2010.