Dioničar moga života

Ponekad me ponese misao o tome dali smo dosegnuli vrhunac, dali je ovo sve što nam život nudi. Dali je ovo trenutak kada krivulja našega života se prestaje uspinjati, zavisno slučaju ona može ostati na ravnini, ili krenuti nizbrdo.

Uzet ću si za pravo da život usporedim sa dionicama na burzi jer baš tako izgleda slika uspona i padova u mojoj glavi. Ponekad možemo ulagati do beskonačnosti i ne vidjeti nikakvoga rasta. Naprotiv dionice su savršen primjer usporedbe života.

Sada da pojasnim kako to otprilike izgleda kod jednog dobrog brokera koji svoj kruh zarađuje na način da upravlja golemim količinama novca, i cjelokupnim svjetskim kapitalom, jer znamo da naši životi danas uvelike ovise o tome kakav je dan bio na burzi, i dali ćemo sutra imati resurse za život ili ne. Mi mali ljudi, da nas tako nazovem, uglavnom niti ne znamo da o tome ovisimo, i dali će svjetska kriza potrajati ili ne.

Ali da ne duljim... Znači jedan dioničar koliko god ulaže u jedan resurs ne može postići mnogo ako cijena tome resursu naglo poraste. Može ulagati milijune, ali kada tome resursu poraste cijena, nitko ga neće kupiti, osim ako nije neophodan za život, i u tome slučaju, prodati će mizerne količine, nedovoljne da se pokrije. Ali ipak ako uloži određen novac i pričeka da se tržište stabilizira, njegov trud uroditi će plodom.

Isto je i sa našim životima. Ponekad možemo se truditi, ali ipak naš broker odlučuje umjesto nas. Ponekad smo mi sami brokeri, a ponekad se pouzdamo u nekoga tko bi to mogao odlučiti umjesto nas. A ako smo strpljivi, naš broker će pronaći put za nas.

Naš broker je naš Otac, i ako mu prepustimo naše živote da On odluči kad je vrijeme za ulaganje, samo tada ćemo uroditi plodom. Ja znam da On ima najbolji plan za mene. Ne mogu reći da ne prolazim kušnje, čak i puno veće, što sam Mu bliže.

Ponekad pomislim da ovo sve nema smisla, i da je sav moj trud uzaludan, ali opet te sitnice kojima me iznenađuje iz dana u dan me dovode do zaključka, da sam zapravo nezahvalna. Jer svaki sunčan dan je dar, svaki osmjeh na prolazniku, svaka dobra vijest, svaki prijatelj, poznanik, prolaznik, sve situacije koje prolaze bez poteškoća.

Sve je dar, samo je pitanje kako mi to prepoznajemo, i dali uopće prepoznajemo Boga u sitnicama koje su nam se danas dogodile. Opet Otac najbolje zna kada je najbolje vrijeme da se nešto dogodi, on uvijek zna razlog zašto se nešto trebalo dogoditi, ili se možda nije dogodilo.

U svakom slučaju, drago mi je da imam tako dobrog suradnika (brokera) koji dionice moga života ulaže na dobro tržište, i zahvalna sam mu jer znam da će moje dionice uroditi plodom. Kada strpljivo pričekam, baš kao što On strpljivo čeka za mene.

Evo jednoga primjera:

Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela. Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja, zar nakon tolikih molitvi da ne dobiju odgovor, bar ne onakav kakav su očekivali. Međutim, Haakon se kao revan vjernik nije obazirao na to nego se i dalje nastavljao moliti često razmišljajući o muci koju je zbog naših grijeha Isus podnio na križu. Bio je toliko dirnut time da je stalno ponavljao: “Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto u muci. Želim bar na tren olakšati tvoje muke, postati Ti na križu.” Godinama tako, ali odgovora nije bilo. Jednoga dana Kristov lik sa križa progovori: “Ispunit ću ti to, ali pod jednim uvjetom, a to je taj da bez obzira što vidio ili čuo, ti šuti. Dakle, što god da se dogodi ne smiješ ni riječ progovoriti.” Haakon s radošću odgovori: “Obećavam”. U sekundi Haakon postade Krist raspet na tom istom drvenom križu.

Prođe mnogo vremena, ljudi su dolazili i odlazili moleći, a on se pridržavao obećanja i šutio. Međutim, jednoga dana nakon molitve nekom bogatašu ispade novčanik. Haakon je šutio. Dođe jedan siromah, vidje taj novčanik, uze ga sebi i ode. Haakon je i dalje šutio. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo jedan mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje. U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga optuži mladića da ga je uzeo. Poče mu prijetiti, vrijeđati ga, a onda i udarati. Tada Haakon nemogavši šutjeti pred takvom nepravdom zavika: ”Prestani, nije ti on uzeo novčanik, nego onaj siromah kojega si sreo na putu ka ovamo.”

Kada su svi otišli priđe mu Krist i reče: “Siđi s križa, nisi dostojan da zauzmeš moje mjesto. Zamolih te da šutiš, a ti mi to nisi bio u stanju ispoštovati.” – “Ali gospodine”, reče Haakon, “kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?” Isus se vrati na križ i nastavi govoriti: “Ti nisi znao da bi bogatašu bolje bilo da izgubi svoj novčanik jer je taj novac namijenio za bludničenje. Siromah bi s njime prehranio obitelj koja će sada da živi u još većoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, prije nekoliko trenutaka njegov je brod potonuo. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim”. To rekavši, Gospodin ponovno zašuti, a Haakon ostade očajan klečeći u podnožju raspela...